Hrvatsku je renesansu ponajviše obilježila nova lirika koja je nastajala pod utjecajem talijanskoga petrarkističkog pjesništva. Značajni su naši renesansni pjesnici Šiško Menčetić i Džore Držić čije su pjesme sadržane u Zborniku Nikše Ranjine. Najvažniji je predstavnik hvarski književnik i dramatičar Hanibal Lucić. Njegova su poznata djela prva svjetovna drama na hrvatskom jeziku, Robinja i petrarkistička pjesma Jur nijedna na svit vila, koja se smatra remek-djelom hrvatske renesansne poezije. U razdoblju renesanse proslavili su se epski pjesnici Marko Marulić, Brne Karnarutić (Vazetje Sigeta grada - prvi povijesni ep), Juraj Baraković, Mavro Vetranović i Petar Hektorović (Ribarenje i ribarsko prigovaranje). Upravo je Marko Marulić položio temelje hrvatskoj umjetničkoj književnosti svojim epskim spjevom Judita, prvim umjetničkim epom hrvatske književnosti. Na izložbi smo mogli vidjeti i prvi hrvatski roman, Planine Petra Zoranića, prvu pastoralu, Radmilo i Ljubomir  Džore Držića, kao i poznata djela Marina Držića – Dundo Maroje, Novela od Stanca, Tirena i dr.

Hrvatski književni barok počinje Vilom Slovinkom Jurja Barakovića. Nakon renesanse u Dubrovniku se počinje razvijati književnost u baroknom stilu s Ivanom Gundulićem, Ivanom Bunićem Vučićem (Mandalijena pokornica, Plandovanja), Junijem Palmotićem (Pavlimir) i Ignjatom Đurđevićem (Uzdasi Mandalijene pokornice) kao glavnim predstavnicima. Osobito je značajan Ivan Gundulić i njegova djela Suze sina razmetnoga (barokni plač), Dubravka (pastorala) i Osman (ep), koja su glavni simboli katoličke obnove i slave dubrovačku slobodu. Ozaljski krug čine: Petar Zrinski (Opsida Sigecka), Fran Krsto Frankopan (Gartlic za čas kratiti), Ana Katarina Zrinski (Putni tovaruš), Pavao Ritter Vitezović i dr. Kajkavski književni krug obilježava Juraj Habdelić sa svojim djelom Dictionar ili reči slovenske (kajkavsko-latinski rječnik). Najvažniji autor slavonskog baroka bio je Antun Kanižlić i njegova religiozna poema Sveta Rožalija.

Predstavnici prosvjetiteljske književnosti u Hrvatskoj bili su Andrija Kačić Miošić i Matija Antun Relković s djelima epske književnosti, Matija Petar Katančić s djelima lirskog izričaja te Tituš Brezovački s dramama. Andrija Kačić Miošić u svom djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga prikazuje događaje iz povijesti slavenskih zemalja, a posebno se osvrće na kršćansko-turske ratove. Matija Antun Relković napisao je svoj prosvjetiteljski ep Satir iliti divji čovik. Matija Petar Katančić svojim djelom Fructus Auctumnales izričajem pripada klasicističkom pjesništvu, ali temama nagovještava romantizam. Tituš Brezovački piše dramsko djelo Matijaš grabancijaš dijak.

Prva faza hrvatskog romantizma poklapa se s razdobljem hrvatskoga narodnog preporoda. Janko Drašković objavljuje brošuru Disertatia iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom, prvi hrvatski politički program, a Ljudevit Gaj Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja. U novinama Ilirske narodne novine, objavljivali su se  domoljubni prilozi s ciljem buđenja nacionalne svijesti, poput budnice Ljudevita Gaja Horvatov sloga i zjedinjenje te pjesme Horvatska domovina Antuna Mihanovića. Prva predstava na hrvatskom jeziku bila je dramska igra Juran i Sofija Ivana Kukuljevića Sakcinskog, a opera Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Stanko Vraz piše Đulabije, prvu knjigu ljubavne poezije u novijoj hrvatskoj književnosti, s Ljudevitom Farkašem Vukotinovićem i Dragutinom Rakovcem pokreće i prvi hrvatski književni časopis Kolo. Istaknuo se i pjesnik Petar Preradović koji piše antologijske pjesme: Putnik, Pozdrav domovini, Ljudsko srce, Jezik roda moga, Molitva i dr. Još su bitni i Ivan Mažuranić, koji je napisao romantičarski spjev Smrt Smail-age Čengića te Matija Mažuranić koji je napisao putopis Pogled u Bosnu.

Nakon izložbe u predvorju NSK posjetili smo prostorije restauratorske radionice u kojima se restauriraju, konzerviraju i čuvaju stare knjige. Naučili smo u kakvim uvjetima treba čuvati knjige te na koje sve načine one mogu biti oštećene. Vidjeli smo kako se popravljaju poderotine, rupe od crva te kako se rješavaju plijesni i popravljaju krhke stranice, tehniku pranja starih knjiga te popravljanja pomoću veoma tankog japanskog papira. U knjigovežnici smo vidjeli kako se restauriraju korice od kože ili drveta te ponovno uvezuju stranice u knjižni blok.

U zbirci RARA, u kojoj se čuvaju rijetke i stare knjige, imali smo prigodu vidjeti primjerke vrijednih i starih knjiga, kao npr. drugo izdanje Marulićeve Judite iz 1522. godine, Lucićevu Robinju, Dictionarium Fausta Vrančića (prvi rječnik hrvatskoga jezika) Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja. Za kraj obilaska prošli smo kroz dvije čitaonice Knjižnice i vidjeli način rada u čitaonicama i korištenje knjižnične građe. Pokazali su nam i odraz grada Zagreba u zrcalima, tj. prizmama na krovu knjižnice. Naučili smo kako funkcionira Nacionalna i sveučilišna knjižnica, što je obavezni primjerak te kako možemo pretraživati građu i postati članovi NSK-a.

Ovaj se obilazak NSK-a veoma dopao učenicima, jer su naučili mnogo o starim knjigama i pisanoj baštini naše kulture te vidjeli kako se stare knjige restauriraju i čuvaju u posebnim uvjetima. Bilo je zapanjujuće biti tako blizu knjiga koje su stare i preko 500 godina, a čuvaju se u arhivu NSK-a. Posjet Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici bio je uistinu posebno i vrijedno iskustvo koje će maturantima koristiti u budućem studentskom radu i obrazovanju.

Zahvaljujemo ljubaznom osoblju NSK-a, osobito našim vodičima kroz Knjižnicu i njezine odjele, gospođi Kristini Judaš i Ani Ljubičić, kao i čitavom osoblju restauratorske radionice i zbirke RARA na strpljenju i iscrpnim informacijama.

Pripremile: profesorica Suzana Pešorda, knjižničarka Ruža Jozić i Petra Kruhak, 4.a