| 2025-09-12 12:28:04 DRAGUTIN DOMJANIĆ 150. godišnjica rođenja Dragutin Domjanić (12. rujan 1875. - 7. lipanj 1933.) Danas obilježavamo 150. obljetnicu rođenja jednog od najvažnijih pjesnika hrvatske moderne – Dragutina Domjanića.
Domjanić je ostao zapamćen kao istaknuti predstavnik kajkavske lirike, a svojim je djelom obogatio hrvatsku književnost nježnošću, glazbenošću i ljubavlju prema zavičaju i jeziku. Njegove zbirke poput Kipci i popevke, V suncu i senci te brojne antologijske pjesme ("Fala", "Popevke sam slagal") zauvijek su obilježile kajkavsku književnost. Njegova poezija i danas nas podsjeća na snagu riječi, ljepotu domaće riječi i važnost očuvanja jezične i kulturne baštine. U čast Dragutinu Domjaniću – pjesniku srca, kajkavske duše i hrvatske književnosti, u auli škole postavljena je izložba o njegovom stvaralaštvu popraćena ilustracijama učeničkih radova. Popevke sem slagal, i rožice bral, i (v)su svoju radost sem drugim ja dal. Al' žalost navek sem, vu srcu ja skril, ni nigdo me žalil, i sam sem tak bil. Al' v mojem srcu, tam suzah vam ni, i če mi je teško popevka zvoni. Če siromak sem, se drugim bi dal, popevke i srce i ne bu mi žal.
Pripremila: Brigita Kosić, školska knjižničarka Po dragomu kraju, od kojeg mi lepšega ni. Dragutin Domjanić prvenstveno je pjesnik iznimne osjećajnosti i jedna od najreprezentativnijih pojava hrvatske moderne, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U njegovim je pjesmama kajkavština predstavljena u čitavoj svojoj punini, ljepoti i raskoši, njegova je kajkavska poezija osuvremenila književnost toga jezičnog izraza i pomogla njezinoj integraciji u jedinstveni kontekst hrvatske književnosti. Domjanić je svojim finim pjesničkim instinktom otkrio mekoću kajkavštine i njom zaodjenuo svoje najnježnije pjesme. Domjanić pjeva onakvom kajkavštinom, kakvu je naučio u roditeljskoj kući i najbližoj okolini. Među onima koji su mu mili i dragi. Ako mi baš tako i ne govorimo, mi te riječi razumijemo, one nisu namještene, nego su duboko osjećajne. U tome je veličina i samoga Domjanića, velikana kajkavske riječi. I danas je Domjanićeva domaća reč prisutna kod suvremenih kajkavskih pjesnika, a da nijedan od njih nije svjestan njegove pjesničke ovisnosti, jer na kajkavskom je arealu postao svima zajednička vrijednost i uzor riječi „onak kak se doma spomina“, on koji je toliko volio grudu na kojoj je ugledao svjetlo dana, svoj zavičaj Prigorje i svoj Zagreb u kojem je „utihnuo slađani romon najvećega kajkavskog pjesnika“. (Alojz Jembrih) Dvije Domjanićeve pjesme koje nisu objavljene u njegovim zbirkama i danas odjekuju u crkvama, na hodočašćima i molitvenim susretima i iznimno su popularne te mnogi ljudi koji ih pjevaju i ne znaju da ih je ispjevao Domjanić. Kao i njegove kultne pjesme Kaj i Fala, i ove dvije marijanske zapravo u punini svjedoče o duboku poistovjećivanju pjesnika i naroda. Riječ je o marijanskim pjesmama K suncu prosi vsaka roža i Ljiljane bijeli“, koje trajno zrcale ljepotu Domjanićeve riječi. |
| Srednja škola Sesvete |
