TURGENJEV je prvi pisac iz velike plejade ruskih realista koji je prodro preko granica svoje domovine, kako svojim djelom tako je i osobno bio ruski kulturni ambasador u Europi 19. stoljeća, koji je upoznao Zapad s atmosferom, ljudima i problemima svoje zemlje. Kako je bio impresioniran modernim društvom zapadne Europe, u domovinu se vratio kao zapadnjak, što je bilo u suprotnosti s tadašnjim slavenizmom. Uz Tolstoja i Dostojevskog, Turgenjev je jedan od najzaslužnijih pisaca da ruska književnosti stekne svoj status u svijetu, osobito svojim knjigama Očevi i djeca i Lovčevi zapisi. Iako postoje ruski pisci koji nadmašuju Turgenjeva snagom umjetničkog realizma, dubinom psihološke analize i društvenih motiva, ali ne postoji tako privlačan i moćan čarobnjak riječi.

Turgenjevljeva je popularnost u Europi 19. stoljeća bila golema, od Njemačke i Francuske, do Hrvatske i drugih zemalja. Od 1860-ih znatno je prevođen u Hrvatskoj te postao uzorom velikom dijelu hrvatskih realista, osobito K. Š. Đalskom, J. Kozarcu, J. Leskovaru, F. Mažuraniću i drugima. Bio je dobri duh hrvatskog realizma.