2017-03-01 20:23:49

LiDraNo 2017.

Na ovogodišnju državnu razinu Smotre literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo 2017. plasirao se u kategoriji samostalnog scenskog nastupa učenik 4.a razreda Domagoj Topić. 

Domagoj je pod vodstvom mentorice Željke Župan Vuksan u monolog pretvorio Jesenjinovu pjesmu Pismo majci. Članovi povjerenstva istaknuli su kako je to bila neobična i hrabra izvedba, ali i primjer "kako se radi monolog". 

Čestitke Domagoju što i ove godine imamo DrŽŽaVno

 

Naši su učenici na županijskoj razini LiDraNa sudjelovali u nekoliko kategorija. 

Barbara Pucko, novinarskim radom, a dramska skupnim scenskim nastupom S prvim pahuljama... 

S prvim pahuljama... neobična je priča o djevojci Ivi. Učenici su potrebama skupine prilagodili tekst naše učenice Ines Ognjenčić koji govori o svim nedaćama koje prate mlade ljude na putu odrastanja, od obiteljskih do školskih problema.  Budući da je predstava izazvala veliko zanimanje, donosimo kratku priču o Ivi.  


 

Iva je je obična djevojka. Rođena u znaku vodenjaka, nestalna duša, neshvaćeni umjetnik. 
Iva živi na dvije adrese, kod mame i kod tate. Ali bez obzira na koja vrata pokucate, ni mama ni tata neće znati gdje je Iva ovoga trenutka.
Imala je brata. Nije mu bila najbolja sestra, ali trudila se. No jednog je dana brat odlučio otići s ovoga svijeta. I otišao je...s prvim pahuljama... otada je Iva sama. Potpuno sama.
U školi je bila prava mala odlikašica pa su je roditelji natjerali da upiše gimnaziju, pravu školu koja nudi lepezu znanja. Ali Iva je htjela crtati, svirati, pjevati...i umjesto da uživa u svojim talentima Iva je sate i dane provodila jureći s jedne adrese na drugu nadomještajući svojim roditeljima izgubljenog sina, učeći napamet sve faze oplodnje metilja crne ovce, sve peraje slatkovodnih i morskih riba, sve morfeme i foneme, potencije i derivacije... 
Iva je svakim danom polako nestajala. Škola je u njoj ubila svu kreativnost i volju za životom. Nagomilale su se loše ocjene, nije se uklapala u isprazna ogovaranja drugih djevojaka, profesori nisu primijetili njenu tugu, njen poziv upomoć. Bila je samo broj u imeniku, i to onaj koji nije mogao zapamtiti zavisnosložene rečenice i građu tog nesretnog metilja.. a htjela je vrisnuti, htjela je svima reći da ona nije broj, nikakva statistika, nikakva negativna ocjena, ali neki nisu znali ni kako se preziva ni kako je cijelu noć provela tješeći majku i kako jednostavno nije stigla napisati zadaću, pročitati lektiru, naučiti sva gorja u istočnoj Kini. 
I Iva je baš poput brata htjela otići, otputovati...s prvim pahuljama jednostavno nestati...

Svi mi pokraj sebe imamo jednu Ivu. 
Pružimo joj ruku, pomozimo joj jer već sutra svatko od nas može biti baš poput Ive. 
Nježne, plahe i krhke pahulje.

  Dramska skupina K A O S


Srednja škola Sesvete