Domovina je poput majke u čiji zagrljaj se uvijek rado vraćaš. Kad si tužan da te utješi. Kad si sretan da podijeliš svoju sreću. Domovina je poput roditeljskog doma koji ti uvijek pruža sigurnost i snagu.
Moja domovina Hrvatska je za nekoga mala zemlja. No, meni puno znači. Pitomi krajolici mog rodnog Prigorja i meni posebno drag grad Zagreb uvijek će u meni probuđivati bezbroj dragih uspomena iz djetinjstva. Prelijepa Jadranska obala, Posavina, žitorodna Slavonija, šumoviti Gorski Kotar, Lika sjećat će me na ljetovanja i izlete. No domovina nisu samo dragi krajolici koji u čovjeku rađaju ugodna sjećanja i gdje se dobro osjećaš. Domovina su i ljudi. Ljudi od kojih si, i s kojima si učio prve riječi i prve korake i prva slova. S kojima si proživljavao prve ljubavi, prve jedinice i petice, razbijena koljena. Domovina su i ljudi koje možda ne poznaješ, ali govore istim jezikom kao i ti, istu muku muče i raduju ih slične radosti kao i tebe.
U mojoj domovini ljudi su nedavno kao i stoljećima prije, hrabro prolijevali krv za njenu samostalnost i slobodu. Da bi mogli govoriti i pisati svojim jezikom, slobodno raditi i živjeti. Zato sam ponosna na svoju domovinu. Domovina je neizmjerno blago svakog čovjeka koje svi moramo cijeniti i poštivati. Najbolje ćemo to učiniti ako živimo pošteno i dostojanstveno i cijenimo i poštujemo baš svakog čovjeka.